Breza u doba Ilirika |
Pronalaženjem ostataka njihove materijalne kulture došlo se do prvih i najstarijih pisanih dokumentata s ovog podrucja. Najpoznatiji ostatak materijalne kulture je starokršcanska bazilika, najzanimljivija u Bosni većem rimskom naselju, a potjece iz V-VI vijeka. U tlocrtu se razlikuje od dosad otkrivenih. Iznad naosa je stajao uz dignuti krov, a pobočne galerije su bile odvojene stupovima. Za stupove se, takoder, kaže da su "dosad jedinstveni", gradeni od lapora i ukrašeni bogatom horizontalnom profilacijom. Na jednom od stupova može se vidjeti urezana germanska runska abeceda (futhark), koja potjece iz VI vijeka, a pripada plemenu Alamani. Svjedočanstvo kazuje i to da je gradevina stradala od požara. Upravo na razvalinama ove bazilike, na desnoj obali Stavnje, stotinjak metara od gradskog bazena, pronaden je, kao spolij, rimski nadgrobni natpis Ulpije Prokule, rano umrle dvadesetogodišnjakinje. Prema dosad raspoloživim saznanjima pronadeni natpis je ključni dokument hermeneutičke vrijednosti, u smislu kulturološko-civilizacijskog razumijevanja historije brezanskog prostora i šire regije. U bitan moment razumijevanja prošlosti grada Breze spada i činjenica da, pomenuti natpis, pored ilirskih, tada domaćih, epihorskih imena, sadrži i rimska imena: Aelius, Aurelius, Ulpia, Flavius, Pricula... sto je nesumnjivi signum romanizacije ovih prostora.
Nakon ugušenja ustanka Rimljani su različitim mjerama: raseljavanjem, mobilizacijom, konfiskovanjem zemlje, konačno zaveli mir, a radi njegovog trajnog osiguranja, boljeg nadzora i uspostave nove vlasti, podijelili Ilirik u dvije provincije - Panoniju i Dalmaciju. U sastav ove druge ušli su Desitijati i druga ilirska plemena srednjobosanskog područja. Proces romanizacije trajao je 2-3 stoljaća, a sastojao se u transformaciji naturalnog, predurbanog, ruralnog, u gradski način življenja. Dotle, Iliri su zivjeli "u okvirima rodovskih (pagus) i teritorijalnih općina (civitas), sa sredistem na gradinskim naseljima (castella, oppida). Nisu poznavali državne organizacije ..."
Ne znaci da puteva nije bilo i u predrimsko doba. Upravo jedan takav put se, u Mrakovu, kod Salkanova hana, odvajao prema Varešu od glavne ceste koja je išla dolinom Bosne. Prolazio je kroz anticko naselje u Brezi u kojem je bio jedan od plemenskih centara Desitijata, iduci dalje preko Smrekovice i Brda na sjever prema Duboštici. Koristio se i u rimsko doba. Jednim drugim starim putem, vjerovatno predrimskim, Breza se kod Vratnice mogla vezati na pravac za Kraljevu Sutjesku.
Medutim, iako nema podataka, Bojanovski ne isključuje mogućnost da je Breza, kao jedan od desitijatskih centara, dobila i neka municipalna prava nakon Karakalina edikta 212. godine. Poslije edikta proces romanizacije se ubrzava na racun plemenske specifićnosti domaćeg stanovništva i njihovog utapanja u monolitni rimski narod (pupulus Romanus). Desitijati sve više napuštaju svoja domaća imena uzimajući rimska tako da čak nestaje i etničko ime Daesitias.
|