gototopgototop

webmail

Tuesday, March 19, 2024
Od paleolita do srednjeg vijeka

Na prostorima Bosne i Hercegovine prvi ljudi se naseljavaju još u razdoblju starijeg kamenog doba (paleolita), tj. prije stotinjak hiljada godina, da bi pravi procvat društvene zajednice na ovim prostorima započeo sa mlađim kamenim dobom (neolit) koji datira od IV milenija stare ere.

paleloit_plastika2Veći broj pronalazaka iz neolita govori o vrlo aktivnom ekonomskom i kulturnom životu ljudi na ovom prostoru iz ovog razdoblja. U razdoblju mlađeg kamenog doba dolazi do snažnog uticaja jednih kulturnih grupa na druge. Na prostorima BiH jasno se raspoznaju uticaji neolitske kulturne grupe Jadranskog bazena i neolitske kulture Posavske grupe. Prema arheološkim nalazima u Kaknju, Obrima kod Kaknja, Arnautovićima kod Visokog, Nebu kod Bile, Zelenoj pećini kod Mostara i dr., život u mlađem kamenom dobu na ovim prostorima bio je veoma organizovan i aktivan.

Kultura pomenutih neolitskih naselja, po svojoj keramičkoj ornamentici, kultovima i dr., eksplicitno govore o visokom nivou, akulturaciji i multikulturnosti. Kultna posuda (riton) i predmet od pečene zemlje (sunčev kolut), koji su personificirali kult plodnosti i rađanja, pronađeni u Kaknju, Obrima i Arnautovićima skoro su identični sa istim kultnim posudama pronađenim kod Konjica i u mjestu Heroneja (u Grčkoj).

paleloit_keramika2Takođe, keramika Posavske grupe (Vinčanska i Starčevaćka) pronađena je u Kaknju i drugim mjestima Bosne. To sve govori da je i u to vrijeme postojala aktivna komunikacija kako sa sjeverom tako i sa jugom, a to isto bi se moglo reči i za zapad i istok. Dok u vremenu neolita govorimo o nedefinisanom etnosu, kao i o kulturnim grupama (kakanjska, butmirska i dr.) već u metalno doba, posebno bronzano (18 - 16. st.pr.n.e.) i željezno doba poslije, možemo govoriti o ilirskim plemenima na ovim prostorima. Među ilirskim plemenima, a zasigurno zbog svog položaja, plodne zemlje, rudnog bogatstva, šuma i dr., posebno se ističu Desitijati, pleme koje je zauzimalo prostor srednje i gornje Bosne (od Vranduka do Sarajevskog polja). Kao ekonomski najjače pleme, Desitijati su postali i politički najjače pleme u savezu ilirskih plemena te zbog toga dobijaju predvodničku ulogu u posljednjem ilirsko-rimskom ratu od 6 - 9. g.n.e. poznatom kao Batonov ustanak (Bellum Batonum), nazvanom po desitijatskom vođi Batonu.

paleloit_kopcaO ilirskom ekonomskom, političkom i kulturnom organizovanju, prije svega u njihovim političkim centrima (Brezi i Vranduku), te nizu gradina i gradova (poznatih pod imenom GRADAC), eksplicite govore arheološki nalazi i tragovi u pisanim dokumentima, a otkriće nadgrobnog natpisa desitijatskog princepsa (vođe, kneza ili sl.) - VALENS VARRONIS FILIUS PRINCEPS DESITIATUM, pronadenog u ruševinama ranohrišćanske bazilike na lokalitetu Srđ u Brezi jedno je od takvih nalaza.

srednjiv_arheol_06Posljednji ilirsko-rimski rat okončan je padom Vranduka, najvažnijeg ilirskog grada i utvrde, i hapšenjem ilirskog vođe Batona 9. g.n.e. Nakon toga Rimljani su uspostavili svoju vlast na cijelom teritoriju od Jadrana do Save i Dunava, te izvršili administrativno-upravnu reorganizaciju nekadašnje provincije Ilirik na dvije provincije: Dalmaciju i Panoniju, sa granicom u južnom dijelu sjeverne i sjeverozapadne Bosne. Sudbina Desitijata, naijačeg ilirskog plemena zbog njegove predvodničke uloge u presudnom ilirsko-rimskom ratu, skoro dva stoljeća je bila obilježena sankcijama i oduzimanja građanskih prava.

S obzirom da su ranije prednjačili u savezu ilirskih plemena, Desitijati su, nakon vraćanja osnovnih građanskih prava (Karakalinim ediktom, 212. godine), ponovo postali glavni nosioci kulturnog života među Ilirima, kao i glavni nosioci rimske administrativne i vojne vlasti. Iz redova Ilira izrasle su vrsne vojskovođe, civilni upravitelji te visoki državni činovnici do carskog prijestolja.

predhistorijaRimska imperija je prva strana sila koja je silom oružja osvojila ove prostore, te kao takva prva nametnula svoju volju pokorenom stanovništvu. Ta nametnuta volja izražena je kroz proces romanizacije. Proces romanizacije podrazumijevao je uređenje kompletnog života i rada po rimskom modelu. Rimljani su u svim segmentima života nastojali dokazati svoju moć i ugled. To se posebno ogledalo u građevinarstvu sa građevinskim materijalom koji je bio novina na ovim prostorima - opeka, crijep i krečni malter. Izgradnja vila, banjskih lječilišta, mostova, puteva, te uređenje administrativno-upravnog aparata, vojne vlasti, i dr., osnovni su imperativ romanizacije.

bazilika3O intenzivnom životu i radu u vrijeme rimske uprave govore brojni pronađeni ostaci. To su, prije svega, rimski putevi, koji se u rukavcima uz glavnu saobraćajnicu, dolinu rijeke Bosne, granaju lijevo i desno, zatim vile na ekonomijama (vilae rustica), bazilike, miljokazi, nadgrobne ploče i dr., kao i pisani dokumenti. U području religije Rimljani su prije uvodenja hrišćanstva kao glavne religije bili izuzetno tolerantni prema domaćim vjerovanjima i kultovima. Njima je bilo važno da domaće stanovništvo postuje kult Kapitolske trijade - Jupiter, Junona i Minerva, a uporedo s tim dozvoljavali su i mnoštvo drugih kultova, kao što su kultovi domaćeg božanstva Silvana i Dijane, kult boga Sinda i dr. lako izuzetno važan avarsko-slavenski period, nije ostavio tako značajne tragove kao rimski. O ovom periodu najviše podataka imamo kod rimskih i vizantijskih pisaca.

oktavian_stolacZajedno sa Avarima (Obrima), Slaveni u drugoj polovini VI stoljeća opsjedaju sjeverne granice Rimske imperije da bi oko 614. god. poslije velike provale zauzeli teritorij južno od Save i prodrli južno sve do Salone (današnji Solin kod Splita). Na ruševinama rimskog carstva, Avari i Slaveni organizuju administrativno-političku upravu sa teritorijalnim jedinicama SKLAVINIJAMA (arhontije ili župe).

Ekonomsko-političke organizacije formiraju se uz rijeke, kao npr. uz rijeku Bosnu, te ova dobija predvodničku političku ulogu. To se posebno odnosi na zajednicu čije se uže područje takode zvalo Bosna sa sredistem u Arnautovićima kod Visokog. Sa jakom ekonomskom podlogom i izdiferenciranom rodovskom aristokratijom, ekonomsko-politička zajednica Bosna postaje zametak države Bosne.

nadgrobna_plocaDržava Bosna u pisanim izvorima prvi put se spominje kod vizantijskog cara, pisca Konstantina Porfirogeneta iz X stoljeća u djelu "De administrando imperio..." (O umijeću vladanja), kao "HORION BOSONA" (zemlja Bosna). U toj zemlji on spominje i njena dva grada: Katera ili Kotor i Desnik ili Tesnik. Dosadašnja historijska znanost grad Kotor je urbicirala u današnjem naselju Kotorac u Sarajevskom polju, a Desnik po jednoj teoriji na mjestu danasnjeg Tešnja, a po drugoj na brdu Teševu kod Kraljeve Sutjeske. Ta dva grada, kako kaže pisac, bila su dva najjača politička centra u toj zemlji u kojima su stolovala dva politička arhonta (župana).

U drugoj polovini X stoljeća Bosna se nalazi u sastavu makedonske države (Samuilovo carstvo) da bi je zajedno sa Srbijom poslije 1018. godine vizantijski car Vasilije uključio u sastav Vizantije. U XI stoljeću Bosna se nalazila u sastavu Zete, a zetski kralj Bodin upravljao je Bosnom preko kneza Stefana. Tek u XII st. Bosna se pojavljuje kao samostalna država. To se vidi iz jednog ugarskog dokumenta iz 1137. god. u kojoj se Bosna spominje kao "Bosnensis ducatus", a njen prvi poznati vladar ban Borić javlja se 1154. god. Njegov status jedan dio historiografa smatra vazalskim prema Ugrim, a dok ga drugi dio smatra ugarskim saveznikom. Nakon skoro dvije i po decenije od prvog pomena bana Borića, na bansko prijestolje 1180. god. dolazi Kulin ban, kao prvi poznatiji vladar i to sa titulom VELIKOG BANA (Culin, magno bano Bosnie").

 

O nama

In memoriam

Rudnik mrkog uglja „Breza“ d.o.o. -  Breza, Ul. Branilaca grada bb, 71370 Breza, Bosna i Hercegovina

Član koncerna ELEKTROPRIVREDA BiH

ID broj: 4218303300007, PDV broj: 218303300007, T: +387 32 784 300, E: info(@)rmubreza.ba

Pronađite nas na Youtube